Živa sam!!
*4 godine kasnije.. *
Nisam bila sigurna postoji li ovaj blog više opće, i iznenadila sam se kada sam nakon pune 4 godine otvorila blog i naletjela na brojku od 200 ulaza predhodnog mjeseca. Nevjerojatni ste, s obzirom na to da na blogu ništa nije objavljeno preko 3 godine.
Zašto sam prestala pisati? Mislim da je bolje pitanje zašto sam počinjala uopće? Biste li mogli vjerovati da sam tada bila u osnovnoj školi? Sada kada čitam te starije postove, smijem se svojim glupostima koje sam dijelila s vama. Sada sam i psihički i fizički puno zrelija i snažnija i zbog toga bih htjela opet početi pisati, no ozbiljnije i redovitije ovoga puta. Bez trogodišnjih pauza. I dvoumim se: ostaviti stare postove ili ih obrisati? Htjela bih imati neki podsjetnik odakle sam krenula, i kako je sve to izgledalo prije.
Također planiram potpuno promijeniti izgled bloga, font, naslovnu sliku i pozadinu, tako da se na to pripremite. I naravno, pisati o potpuno drugačijim temama. Još ništa detaljno neću govoriti, no imam planove za ovaj blog. I hvala vam svima koji ste čitali, i koji ste tu od samih cringe početaka. I teško je vratiti se nakon ovolike pauze. Što ako me sada nitko ne bude čitao? Što ako vam se nova JA neće svidjeti? Milijun je pitanja u mojoj glavi a odgovor neću znati dok ne pokušam ponovno. Svatko ima pravo na novi početak i na novu priliku.
A vi? Vi mi samo dajte tu novu priliku.
